BiHVijesti

DESET VELIČANSTVENIH, NEZAMJENJIVIH SENATORA BOŠNJAČKE POLITIKE (I): Najdugovječniji kadrovi iz kabineta Izetbegovićevih – Cikotić, Turković, Lukovac, Muslimović, Memija…

Osobe koje su ranih devedesetih predstavljale okosnicu kabineta Alije Izetbegovića, odnosno u koje je lider SDA imao najveće povjerenje, birane su i regruirane po raznim kriterijima, najprije rodbinskim, stranačkim, “zatvorskim” ponekad, istina vrlo rijeko, i profesionalnim. Kako god bilo, niko se tom klubu posvećenih i privilegiranih nije našao slučajno, “spontano”, bez preporuke i ozbiljnih provjera, lišen porodičnog ili sličnog pedigrea.

Predlaganjem Selme Cikotića za novog ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine Stranka demokratske akcije, odnosno njen lider Bakir Izetbegović, po ko zna koji put su pokazali da se još uvijek u izboru na ključne funkcije u državi, diplomaciji, privredi, medijima.. oslanja na “iskusne”, “provjerene”, “dokazane” i prije svega bespogovorno lojalne kadrove, te da su deklarativna zalaganja za nove, mlade ljude neoperećene prošlošću isprazna floskula i uobičajena, uhodana prevara.

Baš kao u onom vicu o najboljem nogometašu svijeta, Brazilcu Lionelu Messiju, koji na ritual prve bračne noći u sobu poziva svoje provjerene sugrače Iniestu i Xavija, jer “bez njih ništa ne mogu uraditi (zabijati)”, tako je i Bakir Izetebgović nemoćan (impotentan) da vlada bez ljudi sa kojim je od ranih 90-ih bio u najbližem okruženju svoga oca Alije Izetbegovića. Osobe koje su ranih devedesetih predstavljale okosnicu kabineta Alije Izetbegovića, odnosno u koje je lider SDA imao najveće povjerenje, birane su i regruirane po raznim kriterijima, najprije rodbinskim, stranačkim, “zatvorskim” ponekad, istina vrlo rijeko, i profesionalnim.

Kako god bilo, niko se tom klubu posvećenih i privilegiranih nije našao slučajno, “spontano”, bez preporuke i ozbiljnih provjera, lišen porodičnog ili sličnog pedigrea. Pobrojat ćemo u uvom pregledu nosećih “stubova SDA” iz kabineta oca i sina Izetbegovića, koji se unatoč svemu, godinama koje su prošle, promjenama koje su se dešavale, dolasku mladih i ambicioznih ljudi nisu udaljavale iz najužeg kruga okupljenog oko familijarne vlasti najprije Alije, a potom i Bakira. Čak i greške koje su im se dešavale, kriminal za kojeg ih se nerijetko prozivalo su depersonalizirani, jer su, naravno, činjeni za opću stvar i narodno dobro, a ne iz osobnog koristoljublja, neznanja, ili u afektu. To su ljudi kojima se bespogovorno vjeruje, i koji su to povjerenje višestruko zasluživali, opravdavali ali i naplaćivali, funkcijama, sinekurama, “brzim” parama iz crnih fondova i donatorskih vreća i sergija. Taj razlog, tajne kojima vladaju i sposobnost da ih ne “demokratiziraju”, im se ne dozvoljava da se napokon malo odmore od politike, opuste od državnih obaveza, čak i i kada bi to oni željeli, a, po pravilu, ne žele ni za živu glavu.

SELMO CIKOTIĆ (1992- ? ) je bio nezaobilazna ličnost u svakoj SDA-ovsko kadrovskoj križaljci u posljednjih 28 godina. Oficir bivše JNA, Cikotić je pristupio Armiji BiH u aprilu 1992. godine kada su njegove bivše kolege okupirale sarajevski Aerodrom i stavile ga pod kontrolu vojnog i civilnog rukovodstva iz Beograda i sa Pala. Dobro poznavanje engleskog jezika koje je stekao u vojnim školama u Beogradu preporučilo ga je za prvog oficira za vezu Armije BiH sa UNPROFOR-om. Nije bez utjecaja u njegovom toplom prijemu od strane bošnjačkog vrha bilo ni što je njegova porodica u Ivangradu/Beranama poznata po njegovanju islamske tradicije. Cikotić je početkom 1993. godine prekomandovan u Bugojno gdje je bilo sjedište Operativne grupe Armije BiH koja je u svojoj zoni odgovornosti pored Bugojna imala i Gornji Vakuf. Cikotića je 1994. godine Predsjedništvo BiH imenovalo vojnim atašeom u Sjedinjenim Američkim Državama. Procjena je bila da zbog njegove nejasne uloge u stradanju hrvatskih zarobljenika u Bugojnu, zbog mira u kući sa Hrvatima, nakon uspastave Zajedničkog stožera Armije BiH i HVO njega treba skloniti iz operativnih poslova.

loading...

U ambasadi BiH u Washingtonu Cikotić se nije dugo zadržao. Mada to nikad nije službeno potvrđeno, domaćini nisu htjeli na svom tlu imati diplomatu sa takvim ratnim hipotekama.

Teško je pobrojati sve funkcije, vojne i civilne, koje je Selmo Cikotić obavljao nakon rata u BiH. U vojsci je obavljao sve visoke dužnosti od savjetnika, pa do zapovjednika Prvog korpusa Armije BiH. Bio je ministar odbrane u Vijeću ministara BiH (2010.), paralelno je gradio akademsku, stranačku i poslovnu karijeru. Iz vremena kada je bio ministar iza Cikotića su ostali mnogi repovi u vezi sa prodajom naoružanja koji nikada nisu pravosudno opservirani. Kao član Savjeta SDA, profesor na Fakultetu političkih nauka, dekan Američkog univerzireta u BiH, šef Fondacije BIGMEV za razvoj tursko-bosanskih ekonomskih odnosa i biznismen, Cikotić 2016. godine ulazi u kabinet Bakira Izetbegovića, člana Predsjedništva BiH, zajedno sa svojim kolegom iz bivše JNA Fikretom Muslimovićem, penzioniranim generalom Armije BiH. Dvojica bivših oficira JNA tokom savjetničkog posla u kabinetu Bakira Izetbegovića zajedničkim snagama su napisali dvije knjige: prva je “Mislilac i državnik – Alija Izetbegović”, ukoričeni doprinos stvaranju kulta ličnost osnivača SDA, a druga “NATO i sigurnost Evrope”. Nakon izbora 2018. kada je napustio kabinet u Predsjedništvu BiH spekuliralo se da bi Cikotić mogao postati dekan Fakulteta Političkih nauka u Sarajevu, što se pokazalo neosnovanim. Očekuje se da njegovo imenovanje na mjesto ministra sigurnosti potvrde HDZ BiH i SNSD, što, po izjavama njihovih čelnika, neće ići glatko, ni brzo.

TRIDESET NAJTEŽIH GODINA

BISERA TURKOVIĆ (1990- ?) Ministrica vanjskih poslova se u vrhu Stranke demokratske akcije nalazi još od osnivanja stranke, pa čak i ranije, jer je prema nekim informacijama ona formirala SDA Australije 1989., godinu prije osnivanja bošnjačke političke stranke u tadašnjoj Jugoslaviji. Rođena je i školovala se u Sarajevu, u Australiju je odselila početkom 80-ih godina nakon udaje. U BiH je stigla 1990. godine sa troje djece i bez muža, o kojem nikada nije govorila. Rođena je od oca Bošnjaka i majke Hrvatice (koju je nakon smrti prije nekoliko godina sahranila i skladu sa islamskim običajima). Prvi vidljiv posao u Sarajevu bio joj je pokretanje Telvizije “Hayat”, prve stranačke televizije u kojoj je bila glavna i odgovorna urednica. Nikada do kraja nisu bile poznate vlasnička i financijska pozadina tog privatno-stranačkog medijskog projekta, kojeg su tokom rata zauzeli i prisvojili članovi ustaničke familije Švrakić. Televizija je nastala u okrilju sarajevske Općine Stari Grad kojom je suvereno vladao drugi čovjek SDA Omer Behmen, koji je kontrolirao tadašnjeg načelnika Selima Hadžibajrića. Prvi “pravi” državnički posao bila joj je ambasadorska funkcija u Zagrebu, gdje je naslijedila prvog ambasadora BiH u toj zemlji, poznatog ginekologa Asima Kurjaka koji je u prvim ranim godinama bio mentor diplomiranoj liječnici Sebiji Izetbegović u stjecanju specijalističkih vještina iz oblasti ginekologije. Život u izbjeglištvu u Hrvatskoj spojio je tadašnju ambasadoricu Turković i snahu vladajuće bošnjačke familije koje u ostale u bliskim odnosima do današnjeg dana.

Zagreb je bio glavni logistički grad Bosne i Hercegovine, prijestonica trgovine oružjem, obavještajnog podzemlja, ilegalnih tokova novca. Jedan bosanskohercegovački policajac koji je po zadataku Alije Izetbegovića putovao u Bihać, pa u zagrebačkoj ambasadi otišao mijenjati dolare koje je ponio iz Sarajeva u njemačke marke, pričao je kasnije kako je u podrumu ambasade u kojeg je otišao sa ambasadoricom Turković, vidio rafove sa uredno sortiranim svim mogućim stranim valutama. Kako je svjedočio ovom novinaru, takve zalihe novca na jednom mjestu je ranije vidio samo na filmovima i kada je useljao Aliju Izetbgovića u trezor Narodne Banke BiH.

Prema riječima ratnog ministra vanjskih poslova rahmetli Irfana Ljubijankića, koji je pokušavao uvesti reda u diplomatsko-konzularno mrežu, u ambasadi u Zagrebu je tokom rata radilo više stotina ljudi, koji su zapošljavani mimo bilo kakvih kriterijuma, osim rodbinskih, jaranskih, stranačkih …

Od 1994. godine zagrebačku ambasadu Bisera Turković je zamijenila novim namještenjem, u Mađarskoj. Kada je nakon 11. septembra 2001. godine vršena revizija državljanstava koja su ilegalno podijeljena stranim državljanima, najviše afro-azijskog porijekla, ustanovljeno je da su na spisku od 751. nezakonito dodijeljenih pasoša, tri podijeljena u ambasadi BiH u Mađarskoj u vrijeme mandata ambasadorice Turković. “U omotnicama koje su nam dostavljene nije bilo ništa, bile su prazne, dakle ta trojica Arapa su naše pasoše dobili “na lijepe oči”, kazao je jedan od članova Antiterorističkog tima BiH formiranog nakon 11. septembra 2001. godine. Među brojnim osobama, policajcima, državnim dužnosnicima, diplomatama, političarima.. koje su tada prijavljene tužilaštvima bilo je i ime ambasadorice Turković, ali ni ona kao ni bilo ko drugi ko je učestvovao u ovoj opsežnoj kriminalnoj operaciji, nikada nije odgovorao za krivična djela za koje ih se sumnjičilo. (Jedan od ljudi koji su dobili bosanskohercegovački pasoš u ambasadi u Budimpešti doveden je u direktnu vezu vezu sa napadima na Sjedinjene Američke Države 11. septembra). Dapače, mnogi od dužnosnika koji su pomagali u ilegalnoj dodjeli bh. državljanstava su od strane bošnjačkog vrha nagrađivani napredovanjem u službi. Jedna od takvih je bio nedavno preminuli dugogodišnji diplomata i nekadašnji premijer Vlade Fedaracije Mustafa Mujezinović. Na adresi njegove kuće na Baščaršiji bile su prijavljene desetine stranih državljana, mahom boraca jedinice “El Mudžahid”, koji su dobili državljanstva i dokumente Bosne i Hercegovine na osnovu “mjesta boravka”.

Ulogu Bisere Turković u vezama bošnjačkog rukovodstva sa ekstremističkim islamskim pokretima u svijetu, svojevremeno (2005-te godine) je apostrofirao (republikanski) kongresmen Trent Franks koji se u američkom Kongresu pobunio protiv davanja agremana predloženoj ambasadorici Bosne i Hervegovine u toj zemlji. Franks je imenovanje Turkovićke za ambasadoricu nazvao “groznom porukom, posebno u vremenima borbe protiv terorizma”. On je kazao da se zbog veza sa radikalnim islamskih krugovima Bisere Turković “neki od nas pribojavaju te žene”. Na kraju Turkovićka nije dobila agreman, bez obraloženja, što je uobičajen metod u dilomatskoj komunikaciji, ali razloge nije trebalo posebni isticati, svakom upućenom su bili poznati.

KATAREVO ZLATO

Od 1993. godine kada je preuzela veleposlaničku dužnost u ambasadi BiH u Zagrebu pa do danas, dakle za proteklih 27 godina, Bisera Turković je 20 godina provela na ambasadorskim funkcijama (Hrvatska, Mađarska, Misija OSCE-a u Beču, Sjedinjene Američke Države, Belgija i Katar). Preostalo vrijeme (sedam godina) bila je ministrica, za Evropske integracije i vanjskih poslova, a godinu-dvije je bila na čelu Centra za sigurnosnosne studije, čije je osnivač i šefica.

Posljednja ambasadorska funkcija, dvogodišnji boravak u Kataru, kojeg je prijevremeno napustila zbog preuzimanja ministarske dužnosti u Vijeću ministara BiH, vjerovatno je kruna karijere i vrhunac povjerenja koje neki bošnjački diplomata može dobiti od vrha bošnjačke (SDA) politike. Katar, ili “arapska Švicarska”, kako mnogi u svijetu nazivaju ovu prebogatu državu, uz Tursku je jedna od država u kojoj je ideologija Muslimanskog bratstva, koja je osnova poltičke filozofije SDA, “kod svoje kuće”. U Katar se, nakon sloma kratkrotrajne vlasti Muslimanskog bratstva, iz Egipta preselio duhovni vođa Bratstva Youssef al-Quaradawi, sa kojim je, ako je suditi po zajedničkim fotografijama na društvenim mrežama ambasadorica BiH Bisera Turković uspostavila srdačne odnose na bazi (muslimanskog) “bratstva i sestrinstva”. Ni to nije sa entuzijazmom i razumijevanjem primljeno u SAD-u, gdje se godinama raspravlja o tome da li treba Muslimansko Bratstvo staviti na listu terorističkih organizacija. Pogotovo se ta prisnost nije dopala državama Zaleljeva poput Saudijske Arabije, Kuvajta, ili Ujedinjenih Arapskih Emirata koje su u dugogodišnjem “hladnom ratu” sa Katarom.

HARIS LUKOVAC je početkom godine naslijedio Biseru Turković u ambasadi Bosne i Hercegovine u Kataru. Nekoliko mjeseci ranije ovaj ratni šef osiguranja Alije Izetbegovića otišao je u mirovinu, ali zadatak kojeg mu je povjerio vrh SDA u Kataru se jednostavno ne može, niti smije odbiti, jer nije riječ o običnoj, rutinskoj diplomatskoj misiji, nego o zadatku od posebnog nacionalnog i naglađenog stranačkog interesa. Ti su odnosi prijateljski, dobri, zasnovani na ličnom odnosima, uspostavljenim tokom i nakon rata, oni podrazumijevaju široku paletu javnih i mnogo veći repertoar tajnih odnosa, konspirativnih protokola, financijskih transakcija, medijskih projekata (Al Jazeera)… Nakon prelaska Bisere Turković na rad u Sarajevo, diplomatske odnose BiH i Katara mogao je nastaviti graditi samo neko ko je podjednako dobro “upućen u materiju”, ko je bio blizak kabinetima oca i sina Izetbegovića, kao i vrhu katarske vlasti. A boljeg i pouzdanijeg od Harisa Lukovca nije bilo moguće pronaći. Sve je, što bi se reklo, “ostalo u raji”. Odnosno – familiji.

Haris Lukovac je u kabinet predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića ušao odmah nakon prvih demokratskih izbora, 1991. godine. On je bio jedan od rijetkih “karijernih” policajaca, stigao je iz Pete Uprave Republičkog MUP-a, zadužene za objezbjeđenje objekata i lica. Za Izetbegovićevo obezbjeđenje tokom predizborne kampanje 1990-te brinula se grupa lica koje je, navodno, selektirao Sulejman Ugljanin, šef Stranke demokratske akcije u Sandžaku, koji je poznavao “žestoke momke” porijeklom iz tog kraja i “dodijelio” ih stranačkom šefu. Šef svima njima bio je Jusuf Juso Škrijelj, osoba zamračene biografije, koja je u Izetbegovićevu zaštitarsku ekipu stigla iz Belgije. Škrijelj je prije četiri godine uhapšen zajedno sa bivšim ministrom policije Alijom Delimustafićem akciji “Pravda” usmjerenom protiv kriminalne organizacije koja se bavila ilegalnim prometom nekretnina u Sarajevu. Nakon što je pušten da se brani sa slobode, Škrijelj se vratio u Dansku gdje je odselio još tokom trajanja rata u Bosni i Hercegovini.

Haris Lukovac, koji je jedno vrijeme radio i u Državnoj bezbjednosti BiH, je istisnuo Škrijelja kao šefa osiguranja, stekao povjerenje Izetbegovića kao lojalan i profesionalan policajac, te uz njega proveo cijeli rat. Odmah nakon rata zaposlen je u Minisarstvu vanjskih poslova BiH.

Radio je nekoliko godina u Ministarstvu vanjskih poslova, gdje je “dogurao” do pozicije pomoćnika ministra. Bio je diplomata u ambasadama i diplomatsko-konzularnim predstavništvima u Belgiji, Holandiji, bio je šef Misije BiH pri Evropskoj Uniji, a u penziju je otišao nakon isteka ambasadorskog mandata u Jordanu. Godinu dana kasnije, ponovo se aktivirao kao ambasador u Kataru. Jedan od njegovih najbližih suradnika je Ali Turković, sin ministrice i bivše ambasadorice u Kataru Bisere Turković.

Treba pomenuti još jedan zanimljiv “kuriozitet”: u ambasadi Katara u Sarajevu kao savjetnik za medije zaposlen je Haris Memija, sin Mufida Memije, koji je tokom rata bio savjetnik za medije Alije Izetbegovića. O njemu i ostalim vječitim kadrovima iz ratnog Izetbegovićevog štaba više i detaljnije u sljedećem nastavku.

(Nastavlja se)

Vezane vijesti
RegijaVijesti

OGLASIO SE VUČIĆEV MINISTAR POLICIJE POVODOM RATNOG STANJA U BEOGRADU, EVO STA KAZE?

BiHVijesti

OTKRIVENO: Ko su Vučićevi naoružani batinaši koji su sa policijom brutalno mlatili građane...

BiHSvijetVijesti

STIŽE I GIGANT IZ ŠVEDSKE: H&M otvara prvu prodavnicu u BiH, sve teče po planu…

BiHVijesti

LUKAČ OTVORENO PRIJETI ČAMPARI I VILIĆU